Dobrota i uspjeh su kažnjivi danas. Sve osim toga ti mogu oprostiti?!
Kindness and success are punishable today. Everything but that will be condoned?!
Sabahudin Hadžialić
Kindness and success are punishable today. Everything but that will be condoned?!
Sabahudin Hadžialić
Časopis „Stršel", sedmičnik za humor i satiru,
Sofia, Bugarska
22.3.2013.
Priča "Sedam dana koji su razorili moj svijet" je u konkurenciji za nagradu ALEKO, međunarodnog konkursa za humorističku priču "Aleko 2013", časopisa STRŠEL, Sofia Bugarska.
Zahvaljujem uvaženom kolegi Gančo Savovu na profesionalnom prevodu priče, kao i na informaciji da je priča u konkurenciji za nagradu.
PRIČA NA BHS jeziku:
SEDAM DANA KOJI SU RAZORILI MOJ SVIJET
U ponedjeljak sam nazvao telefonom policiju i prijavio užasnu buku što je dolazila iz kafića u prizemlju mog nebodera u kasnim večernjim satima.
U utorak mi je automobil otišao u zrak. Bombu, ne znam kakvu, su postavili ispod vozačevog sjedišta. Policija nije našla počinitelja. Vlasnik kafića je i dalje poslije 23:00 sata uznemiravao stanare užasno lošom country glazbom.
U srijedu sam, dan poslije eksplozije, prijavio vlasnika kompanije, u kojoj sam radio, za mobing kod pučkog pravobranitelja. Nisam više mogao trpjeti njegove provokacije kako dolazim na posao tramvajem dok svi normalni ljudi stižu osobnim automobilom.
U četvrtak sam dobio otkaz, iako pravobranitelj još nije bio ni zaveo moj predmet.
U petak je žena otišla kod mame na selo uz obrazloženje kako sa luzerom više ne želi živjeti. Djeca su i dalje bila na školovanju u velikom gradu ne mareći nimalo ni za moje, a ni za ženine probleme.
Subota je bila nagovještaj novog buđenja: Pronašao sam 100 Eura u novčaniku, unutar susjedovog novog sakoa. U njegovom stanu. Kat niže.
Nedjelja je zaista bila neponovljiv dan. Ista ona policijska ekipa koja je radila istragu o eksploziji moga auta početkom sedmice je sada ispitivala mene. Zbog krađe susjedovog novca.
Otišao sam korak dalje i u trenutku njihove nepažnje izvukao pištolj iz futrole najbližeg policajca. Futrola mu je ležerno visila na opasaču, kao da se željela osloboditi sopstvenog balasta – pištolja. I, prije nego što su mogli bilo šta uraditi, prosvirao sam sebi sljepoočnicu.
.........
Napomena 1.: Roditeljska pažnja. Ovo je nacrt scenarija filma, a može se realizirati u bilo kojoj državi Jugoistočne Evrope, da ne kažem bivše Jugoslavije. Ovdje je virtualno realno, a realno virtualno. Do bola.
Napomena 2.: Ovaj nacrt je pronađen ušiven u unutrašnji dio sakoa pokojnika i otkriven na dan sahrane. Sasvim slučajno. Kada su kradljivci grobova ušli u pogrešnu kapelicu na groblju vidjevši mrtvaca u još uvijek otvorenom kovčegu. Papir su bacili zgužvavši ga na samom ulazu u groblje. Sako su zadržali. Lokalni novinar je pronašao papir i iz riječi jedva čitljivih: ponedjeljak, utorak, srijeda, četvrtak, petak, subota i... nedjelja, uobličio priču. Čitljivu. Ovu.
SEDAM DANA KOJI SU RAZORILI MOJ SVIJET
U ponedjeljak sam nazvao telefonom policiju i prijavio užasnu buku što je dolazila iz kafića u prizemlju mog nebodera u kasnim večernjim satima.
U utorak mi je automobil otišao u zrak. Bombu, ne znam kakvu, su postavili ispod vozačevog sjedišta. Policija nije našla počinitelja. Vlasnik kafića je i dalje poslije 23:00 sata uznemiravao stanare užasno lošom country glazbom.
U srijedu sam, dan poslije eksplozije, prijavio vlasnika kompanije, u kojoj sam radio, za mobing kod pučkog pravobranitelja. Nisam više mogao trpjeti njegove provokacije kako dolazim na posao tramvajem dok svi normalni ljudi stižu osobnim automobilom.
U četvrtak sam dobio otkaz, iako pravobranitelj još nije bio ni zaveo moj predmet.
U petak je žena otišla kod mame na selo uz obrazloženje kako sa luzerom više ne želi živjeti. Djeca su i dalje bila na školovanju u velikom gradu ne mareći nimalo ni za moje, a ni za ženine probleme.
Subota je bila nagovještaj novog buđenja: Pronašao sam 100 Eura u novčaniku, unutar susjedovog novog sakoa. U njegovom stanu. Kat niže.
Nedjelja je zaista bila neponovljiv dan. Ista ona policijska ekipa koja je radila istragu o eksploziji moga auta početkom sedmice je sada ispitivala mene. Zbog krađe susjedovog novca.
Otišao sam korak dalje i u trenutku njihove nepažnje izvukao pištolj iz futrole najbližeg policajca. Futrola mu je ležerno visila na opasaču, kao da se željela osloboditi sopstvenog balasta – pištolja. I, prije nego što su mogli bilo šta uraditi, prosvirao sam sebi sljepoočnicu.
.........
Napomena 1.: Roditeljska pažnja. Ovo je nacrt scenarija filma, a može se realizirati u bilo kojoj državi Jugoistočne Evrope, da ne kažem bivše Jugoslavije. Ovdje je virtualno realno, a realno virtualno. Do bola.
Napomena 2.: Ovaj nacrt je pronađen ušiven u unutrašnji dio sakoa pokojnika i otkriven na dan sahrane. Sasvim slučajno. Kada su kradljivci grobova ušli u pogrešnu kapelicu na groblju vidjevši mrtvaca u još uvijek otvorenom kovčegu. Papir su bacili zgužvavši ga na samom ulazu u groblje. Sako su zadržali. Lokalni novinar je pronašao papir i iz riječi jedva čitljivih: ponedjeljak, utorak, srijeda, četvrtak, petak, subota i... nedjelja, uobličio priču. Čitljivu. Ovu.
